U svetom Jevandjelju opisan je
dogadjaj sa Martom i Marijom, i tom prilikom je Spasitelj izgovorio reci:
“Marta, Marta! brines se i trudis za mnogo, a samo je jedno potrebno. Ali
Marija je dobar deo izabrala, koji se nece oduzeti od nje” (Lk. 10, 41-42).
Znacenje ovih Spasiteljevih reci moze se u potpunosti primeniti i na ugodnici
Bozjoj, slavnoj i ravnoangelnoj svetiteljki majci Paraskevi ili Svetoj Petki,
ciji praznik i mi danas molitveno proslavljamo.
Sveta Petka bese srpskoga
porekla, rodjena u gradu Epivatu (na turskom Bojados), izmedju Slimvrije i
Carigrada. Roditelji Svete Petke behu imucni i pobozni ljudi; zivljahu u svemu
po zapovestima Bozjim i zivot svoj ukrasavahu milostinjom i dobrim delima. Osim
Petke, oni imadjahu i jednoga sina, Jevtimija. Decu svoju oni vaspitavahu u
poboznosti, ucahu ih svakoj vrlini i zivotu po Bogu. Brat Petkin Jevtimije se
posle zavrsene skole zamonasi, procu se zbog podviznickog zivota, i bi izabran
za episkopa Maditskog.
Po smrti svojih roditelja Petka,
vazda zeljna podviznickog zivota Hrista radi, odade se strogim podvizima.
Ugledajuci se na zivot svetitelja, ona postom i bdenjem umrtvljavase svoje telo
i potcinjavase ga duhu. Sva goreci zeljom da zivi samo Gospodu, ne mogase dugo
ostati u mnogometeznom svetu, nego napusti roditeljski dom, ostavi svet i
otputova u Carigrad da se pokloni tamosnjim svetinjama. Tu srete mnoge revnosne
podviznike i po njihovom savetu nastani se u Iraklijskom predgradju pri crkvi
Pokrova Presvete Bogorodice, i tu provede u molitvama, postu i suzama pet
godina.
Ispunjavajuci svoju davnasnju
zelju ona otputova u Palestinu, i poklonivsi se svetim mestima, osvecenima
Spasiteljevim zivotom, nastani se u Jordanskoj pustinji. Tu provodjase
ravnoangelni zivot. U toku mnogih godina u pustinji Sveta Petka pretrpe mnoge
trudove, patnje, muke i iskusenja. Ko bi mogao opisati njene svakodnevne borbe
koje je sa telom, pomislima i djavolima vodila dok ih nije potpuno pobedila?
Jedino svevideci Bog, jer je samo On mogao videti i znati sve njene podvige.
Ukrasivsi dusu takvim podvizima i
vrlinama, sveta Paraskeva postade vozljubljena nevesta Hristova, te se njoj
ispuni prorocka rec: “Caru ce omileti lepota tvoja” (Ps. 44, 12). Jer se taj
Car useli u nju sa Ocem i Svetim Duhom i prebivase u njoj kao u svetoj crkvi
Svojoj.
Tako ziveci dugi niz godina u
pustinji prepodobna Paraskeva, kad jedne noci po obicaju svom stajase na
molitvi i sa umiljenjem pruzase ruke svoje k nebu ugleda angela Bozjeg u obliku
presvetlog mladica, koji dosavsi k njoj rece: “Ostavi pustinju, i vrati se u
tvoje otecestvo; potrebno je da tamo predas svoje telo zemlji, a dusom se
preselis Gospodu.”
Dosavsi u svoju postojbinu
Epivat. Tu ona prozivese jos dve godine, ne menjajuci nacin svog pustinjskog
zivota. Kada dodje vreme njenog odlaska k Bogu, prepodobna Mu se usrdno pomoli
za sebe i za sav svet, i tako u molitvi predade Bogu blazenu svoju dusu. Telo
njeno bi od strane vernih sahranjeno po hriscanskom obicaju, ali ne na opstem
groblju, vec odvojeno, kao telo strankinje koja nikome ne bese kazala odakle
je.
Posle mnogo godina, Bog hoteci da
proslavi ugodnicu Svoju otkri svete mosti njene. Nedaleko od mesta gde
prepodobna mati Paraskeva bese sahranjena podvizavase se na stubu u molitvenom
tihovanju neki stolpnik. Dogodi se da tamo talasima bi izbaceno telo nekog
mornara koji se za vreme plovidbe tesko razboleo i umro. Od tog lesa stade se
siriti strahoviti smrad, da je prosto bilo nemoguce proci tim putem. Taj smrad
nije mogao trpeti cak ni stolpnik, te zbog toga bi prinudjen da sidje sa stuba
i da nalozi nekim ljudima da iskopaju duboku rupu i usmrdeli les zakopaju.
Kopajuci rupu, ti ljudi, po promislu Bozjem, nadjose netljeno telo gde lezi u
zemlji, i zacudise se tome. Ali kao prosti i neverni, oni ne obratise na to
potrebnu paznju i shvatise kako treba. I govorahu medju sobom: “Kada bi ovo
telo bilo sveto, Bog bi to otkrio preko kakvih cudesa.” Sa takvim rasudjivanjem
oni ponovo zatrpase netljeno telo zemljom, bacivsi tamo i smrdljivi les, pa
otidose svojim kucama. A kad padne noc, jedan od njih, neki Georgije, covek
hristoljubiv, moljase se Bogu u svojoj kuci. I zaspavsi pred zoru on vide u snu
neku caricu gde sedi na presvetlom prestolu, a okolo nje mnostvo svetlih
vojnika. Videvsi to, Georgija obuze strah, i on pade na zemlju posto ne bese u
stanju gledati taj sjaj i lepotu. a jedan od tih svetlih vojnika uze Georgija
za ruku, podize ga i rece mu: “Georgije, zasto tako omalovaziste telo
prepodobne Paraskeve i pogreboste pored njega smrdljivi les? Smesta izvadite
telo prepodobne i polozite na dostojnom mestu, jer Bog hoce da sluskinju Svoju
proslavi na zemlji.” Tada i ta svetla carica rece Georgiju: “Pohitaj te izvadi
moje mosti i polozi ih na cesnom mestu, ne mogu vise da trpim smrad onoga lesa.
Jer i ja sam covek, i postojbina je moja Epivat, gde vi sada zivite.”
Te iste noci imadjase takvo isto
vidjenje i jedna blagocestiva zena, po imenu Jevtimija. Sutradan oni oboje
ispricase svima o svojim vidjenjima. Kada to cu blagocestivi narod, svi sa
svecama pohitase k mostima prepodobne Paraskeve i izvadivsi ih sa velikim
strahopostovanjem iz zemlje, radovahu im se kao nekom skupocenom blagu. Svete
mosti bise sveceno polozene u crkvi svetih i svehvalnih apostola Petra i Pavla
u Epivatu. Molitvama prepodobne Paraskeve davahu se od svetih mostiju njenih
mnoga isceljenja bolesnicima: slepi progledahu, hromi prohodjahu, raznovrsni
bolesnici i besomucnici dobijahu zdravlje.
Danas se mosti prepodobne mati
Petke nalaze u crkvi Sveta Tri Jerarha u rumunskom gradu Jasu proslavljajuci
silu Bozju i isceljujuci svaki nedug.
Braco i sestre, potrudimo se da
podrazavamo primer Svete Petke. Ona nam je svojim zivotom pokazala da je uz
pomoc Bozju sve moguce, zato trazimo njeno molitveno zastupnistvo pred Bogom u
nasim nemocima i iskusenjima. Strazeci nad samima sobom i trudeci se u molitvi,
postu i hriscanskim vrlinama, i mi cemo sve vise postajati istinske sluge Bozje
i istinski hriscani. Tada cemo uvek imati na umu Spasiteljeve reci: “Marija je
dobar deo izabrala, koji se nece oduzeti od nje”, te cemo svojim jevandjelskim
zivotom uznositi slavu Bogu Trojedinom, Ocu i Sinu i Svetome Duhu.
Amin.
PREPODOBNA PETKA - PARASKEVA,
SVETA PETKA
Ova slavna svetiteljka srpskog
porekla rodjena je u Epivatu, izmedju Silinavrije i Carigrada. Roditelji svete
Petke, imucni i pobozni hriscani, imali su i jednog sina Jevtimija, koji se jos
za njihovog zivota zamonasio, a kasnije postao znameniti episkop maditski. Po
smrti roditelja, devica Petka napustila je roditeljski dom i zapocela, Hrista
radi, podviznicki zivot kakav je oduvek zelela. Otisla je prvo u Carigrad, a
potom do svoje starosti zivela u Jordanskoj pustinji u postu i molitvi prosavsi
nebrojena iskusenja i patnje. U starosti, glas sa neba pozvao je da se vrati u
rodni kraj i ona je napustila omiljenu pustinju. Upokojila se u 11. veku, dve
godine po povratku u rodni Epivat. Njene cudotvorne mosti tokom vremena su
prenosene u Carigrad, Trnovo, opet u Carigrad, a odatle u Beograd. Sada
pocivaju u Rumuniji, u gradu Jasu. U beogradskoj tvrdjavi nalazi se crkva svete
Petke, gde postoji voda (agiazma) koja cudotvorno leci sve one koji je uzimaju
sa verom u Boga i ljubavlju prema ovoj svetiteljki.
Нема коментара:
Постави коментар