Savez baptističkih crkava u Srbiji i SRJ
Od
1992. godine baptisti su u Republici Srbiji i SRJ razvrstani u dva
saveza: Savez baptističkih crkava u Republici Srbiji, poznat kao Severni
savez i Savez evanđeoskih hrišćana - baptista SR Jugoslavije. Severni
savez sačinjavaju: Prva hrišćanska baptistička crkva koja se nalazi u
ulici Slobodanke Danke Savić br. 33, čiji je lider Aleksandar Birviš,
Druga hrišćanska baptistička crkva - Sveto Trojstvo koja se nalazi u
ulici Strahinjića bana 9, čiji je lider Milivoj Maksimović. Predsednik
Severnog saveza je Jovan Vlašić, profesor engleskog
jezika.Predsedavajući skupštini Severnog saveza je Avram Dega, nastanjen
u Vršcu.
Severni
savez ima 72 objekta (crkava u Republici Srbiji) i 1230 članova. Od 72
objekta koliko ih ukupno ima, oko 95 posto objekata se nalazi u
Vojvodini, dok preostalih pet posto sačinjavaju objekti u Beogradu. Od
1230 članova 80 posto su Slovaci, a 15 posto su pripadnici drugih
nacionalnih manjina, a samo pet posto čine Srbi. Ovde je izraženo
delovanje hrvatske nacionalne manjine koja uporno nastoji da baptiste u
SRJ podvede pod kontrolu hrvatskih baptista. Zbog ovoga je, između
ostalog,i došlo do podele na dva saveza.
Južni
savez sačinjavaju tri baptističke crkve odnosno crkve evanđeoskih
hrišćana - baptista. Sedište Južnog saveza je u Vrnjačkoj Banji, a lider
je Simo Ralić. Lider Treće baptističke crkve u Beogradu je David Bodit.
Crkva se nalazi u Malom Mokrom Lugu, Smederevski put 1, prilaz br. 7a.
Pre dolaska u ovu crkvu David je radio u Prvoj hrišćanskoj -
baptističkoj crkvi (koja je sada pripala Severnom savezu). U vreme
rascepa lider Treće crkve bio je Ljubomir Lučković, koji zbog starosti
nije mogao da nastavi dalji rad. Južni savez ima 10 svojih objekata u
SRJ i broji oko 450 članova, od toga 90 posto su Srbi, dok preostalih 10
posto čine pripadnici nacionalnih manjina, među kojima su najbrojniji
Makedonci.
U okviru Severnog saveza aktivne su sledeće organizacije:
a)
Alfa i omega - Centar za duhovni život hrišćanske baptističke crkve,
koji je u stvari, udruženje koje se bavi izdavačkom i propagandnom
delatnošću. Prostorije centra su u Beogradu, u Igmanskoj ulici br. 6.
Rukovodilac Alfom i omegom je sveštenik Dane Vidović,
koji je završio Teološki fakultet u Osijeku.
b) Zajednica evanđeoskih učenika i studenata je udruženje pri crkvi u čijem se rukovodstvu takođe nalazi Dane Vidović.
c)
Hleb života - hriščansko humanitarno udruženje koje su organizovale
baptistička i pentekostalna crkva. Prostorije se nalaze takođe u
Igmanskoj br. 6, a rukovodilac je Jasmina Tošić, čija se kancelarija
nalazi u Beogradu, u Ul.Prote Mateje 41. Magacinski prostor nalazi se u
prostorijama Prve baptističke crkve u Beorgadu u ulici Slobodanke Savić
br. 33.
d) Tabita je, takođe, humanitarna organizacija sa sedištem u Novom Sadu, a rukovodilac je Branka Crnec.
e)
Ljubi svoga bližnjega je takođe humanitarna organizacija Južnog saveza
sa sedištem u Nišu, a rukovodilac je Čeda Ralević, sveštenik baptističke
crkve u Nišu. Adaptaciju prostorija organizacije Hleb života
finansirali su donatori iz Nemačke - organizacija Hilfe fur bruder
(Pomoć za brata) i Foreign mission board of the southern baptist
convention iz SAD.
Od
1994. do 1998. godine udruženje Hleb života prikupilo je i podelilo
socijalno ugroženim licima i izbeglicama na teritoriji SRJ pomoć u
vrednosti od više miliona nemačkih maraka. Donatori su hrišćanske
humanitarne organizacije i lokalne crkve iz SAD, Velike Britanije,
Švajcarske, Nemačke, Švedske i Holandije. U svetu postoji 52 vrste
baptista. Uglavnom su svrstani u saveze,ali ima i autokefalnih crkava.
Oba
naša saveza su članovi Evropske baptističke federacije (EBF). Sedište
ovog saveza je u Nemačkoj, a sekretar je Karl Hajnc Valter. Iako u
jednoj zemlji može da postoji samo jedan savez, EBF priznaje oba naša
saveza i prećutno prelazi preko njihove nacionalne podvojenosti, a u
poslednjih nekoliko meseci intenzivno pokušava da dođe do integracije
Južnog i Severnog saveza. Međutim, za sada Južni savez to odbija.Između
ova dva saveza postoji „nacionalizam niskog intenziteta” što znači
dajedni drugima prave sitne smicalice posebno kada je u pitanju primanje
pomoći iz inostranstva, dok im je teološka saradnja na zavidnom nivou.
Do maja 1993. godine misionar zadužen za nekadašnju SFRJ pastor Vilijam
Beri Šil (državljanin SAD) boravio je u Beogradu, kada se po nalogu
centrale zbog opasnosti od bombardovanja Beograda preselio u Ljubljanu,
odakle lakše može da deluje. Šil je misionar Južne baptističke
konferencije (broji oko 15 miliona članova u SAD) a njihov član je i
predsednik Klinton. Od 1986, u svojstvu teološkog savetnika u Beogradu
boravi Karden Džon Džozef, državljanin SAD, koji SRJ nije napuštao ni za
vreme NATO agresije. Baptisti su masovna verska zajednica i u svetu ih
ima više od 60 miliona. Ako se računa i broj porodica i simpatizera
cifra je znatno veća i kreće se preko 120 miliona.
Na
prostorima bivše SFRJ bilo je registrovano oko 4.000 članova, a
sadašnji broj (na teritoriji SRJ) procenjuje se na oko 2.000. Najviše
članova zajednice ima u SAD čiji je broj oko 30 miliona, zatim na
prostorima bivšeg SSSR-a, itd. Interesantno je da je Staljin osetio
opasnost od članova ove zajednice pa ih je svojevremeno proterao u Sibir
i zabranio im rad. Međ utim, izgleda da su se i u Sibiru odlično
snašli, tako da je danas, i pored svega, njihov broj u Sibiru i Rusiji
veliki. Ova verska zajednica nastala je krajem XVI veka od anabaptista
(dva puta kršteni), na prostorima Zapadne Evrope (Holandija -
Engleska).
Hijerarhija
u zajednici u čvrstom smislu ne postoji. Sve lokalne crkve su
samostalne i, kako baptisti vole da naglase, odvojene od države.
Istorijski gledano, zaslugom anabaptista crkva se odvojila od države.
Zajednica se finansira iz dobrovoljnih priloga,zatim prodajom svojih
knjiga i literature, a najznačajnija pomoć se dobija od zajednica koje
su finansijski veoma jake kao što su zajednice SAD, Engleske, Nemačke,
Holandije, itd. Baptisti smeju da piju alkohol, ali ne i da se opijaju,
dok im je pušenje zabranjeno. Razvod braka nije dozvoljen, a u vojsku
idu, ali ne nose oružje.
Zapadnopravoslavna crkva (ranije Starokatolička Crkva)
Glavno
sedište ove zajednice nalazi se u Beogradu u ulici Drinčićevoj br. 1.
Lider je Ivan Divljakov - arhiepiskop. O objektu u Drinčićevoj ulici 247
brinu monahinja Marija - Terezija Samaržija i Duško Joksimović. Pored
objekata u Beogradu Zapadnopravoslavna crkva ima svoj objekat u
Petrovaradinu, Ulica Vase Stajića 34a, a eksponirani lider za
Petrovaradin je Branislav Žorž. Ova zajednica ima oko 1500 članova na
teritoriji SRJ. Ivan Divljakov je pre dolaska u ovu zajednicu radio u
Patrijaršiji u periodu od 1966. do 1968. godine.
Starokatolička
crkva je osnovana 1875. godine odvajanjem od rimokatoličke crkve.
Sedište joj je u Švajcarskoj. U Kraljevini Jugoslaviji zajednica je
osnovana 1925. godine, prvi biskup bio je Marko Kalođera a poslednji
Milan Dobrovoljac. Godine 1985. dolazi do promene imena starokatoličke
crkve u zapadnopravoslavnu crkvu. Od istočnopravoslavne crkve razlikuje
se samo u liturgiji.
Zapadnopravoslavna
zajednica služi liturgiju Svetog Jovana Zlatoustog i Sarum liturgiju
koja je nastala u V veku u Solzberiju. Ova verska zajednica ima svoje
članove u SAD, Rumuniji, Engleskoj. Najviši organ je Sveti sinod, sa
sedištem u Milfordu - Nju Džersi, SAD. Sveti sinod sačinjavaju tri
arhiepiskopa. Dvojica su iz SAD a jedan iz Evrope - Ivan Divljakov.
Sekretar Svetog sinoda je zadužen za koordinaciju rada cele zajednice,
trenutno tu dužnost obavlja Lobue iz Nju Džersija (po nacionalnosti
Italijan). Sveti sinod je jedini ovlašćen da postavlja i razrešava
arhiepiskope i episkope.Zapadnopravoslavna crkva ne priznaje papu i u
nekoliko navrata su njeni arhiepiskopi i episkopi stupali u kontakt sa
Srpskom pravoslavnom crkvom ispitujući mogućnost za neku vrstu
ujedinjenja pri čemu bi Ivan Divljakov trebalo da dobije jednu od
najviših funkcija u takvoj „ujedinjenoj crkvi”.
Srpska pravoslavna crkva odbija svaku diskusiju o ujedinjenju smatrajući Ivana Divljakova svojim „sektašem”.
Нема коментара:
Постави коментар